SAVRŠENI SPOJ MOLITVE PREDANOSTI: "NEKA BUDE VOLJA TVOJA"
Predanost ne počinje u bespomoćnosti, već u prihvatanju Božje svetlosti. Gledajmo na predanost kao na jedan mišić. Kad vežbamo, razvijamo mišiće. Ako vežbamo svakog dana, mišići nam postaju jaki, jači, najjači. Predanost se takođe razvija redovnim vežbanjem. Svoju predanost možemo da razvijamo svakog dana. Bogu se ne možemo predati u jednom danu. To je nemoguće. Niko na zemlji to još nije učinio. To nije tvoja greška, nije moja greška, nije ničija greška. Da bismo postigli potpunu predanost, moramo da neprekidno uvežbavamo tu duhovnu osobinu.
ONO ŠTO VAM TREBA SVAKOG DANA RANO IZJUTRA JESTE NEKOLIKO TIHIH SAMODAJUĆIH TRENUTAKA SA BOGOM.
Bog nije nešto što se dobija spolja. Bog je nešto što se može otkriti iznutra. Šta podrazumevamo pod duhovnim životom? Podrazumevamo život inspiracije, težnje i unutrašnjeg jedinstva. Kad ste u stanju da meditirate nekoliko minuta, um tad ne podleže sumnji, nečistim mislima i nezdravim idejama. Ako stvarno i potpuno prihvatite duhovni život, videćete da se, dok trepnete okom, skoro sve vaše teškoće ne samo smanjuju, nego potpuno nestaju. To se događa zato što vaš duhovni život sadrži ogromnu snagu koju u spoljašnjem životu ne posedujete. Kada ta ogromna snaga izbije na površinu, automatski dovodi spoljašnji život da se preda unutrašnjem životu. Kad se predaje, on se ne predaje prinudno, već iz spontanog unutrašnjeg osećanja. Spoljašnji život se predaje sa radošću, jer oseća da u samoj predaji dobija punu moć i svo blaženstvo unutrašnjeg života.
ONO ČEGA SE MOĆNO DRŽIŠ U SVOM SVETU MISLI NAČINIĆE TE ILI ULIČNIM PROSJAKOM ILI VELIKIM KRALJEM.
Prvo postani prosvetljeni pojedinac. Onda možeš postati tvorac ispunjenog sveta. Spoljašnji svet može biti ispunjen jedino kroz unutrašnji svet. Što iznutra posejemo, to ćemo spolja požnjeti. Ako rano ujutru Bogu ponudim jednu božansku misao, jednu duhovnu misao, videću da ću tokom dana ubirati plodove te božanske misli. Ako se molim ili meditiram na božansku ljubav, radost ili mir, tokom dana uživaću u plodovima moje molitve ili meditacije u obliku ljubavi, radosti, mira ili bilo čega drugog za čim vapim. Unutrašnji svet može i mora uticati na spoljašnji svet, radi poboljšanja.
UKOLIKO BOGA NE STAVIŠ NA PRVO MESTO U SVEMU ŠTO ČINIŠ I ŠTO KAŽEŠ, TVOJ ĆE ŽIVOT TEŽNJE IZBLEDETI DO NIŠTAVILA
Ako slediš duhovni život, onda je u svakom trenutku Bog na prvom mestu u tvom životu. Za običnu osobu, Bog ne dolazi na prvo mesto. Napredak, moć, značaj, slava i razne druge stvari dolaze prve. Međutim, duhovna osoba kaže: "Bog mora da bude prvi, unutrašnji život mora da bude prvi". Što posejemo, to ćemo i požnjeti. Mi posadimo seme i ono počinje da klija. Potom izrasta u ogromno drvo. Stoga naš unutrašnji život mora biti na prvom mestu, jer je sve u našem spoljašnjem životu, bilo da je duhovno ili ne, rezultat i otelovljenje našeg unutrašnjeg života. Duhovna osoba oseća da je unutrašnji život od ogromne važnosti i da mora biti na prvom mestu. Obična osoba oseća: ne, duhovni život je nejasan i beznačajan. Hajde da uživamo u životu. Hajde da posedujemo i da budemo posedovani. Hajde da uživamo u svetu i da ceo svet uživa u nama. Ne postoji most koji spaja duhovni i obični život. Međutim, duhovna osoba iskreno vapi: hajde da ostvarim istinu na njen sopstveni način, a onda tu istinu unesem u moj spoljašnji život. Istina je unutra, ali ona takođe treba da se oseti i da se izrazi spolja.
TI SAMO PLOVI NA SVOM BRODU TEŽNJE. BOG ĆE RAZGLASITI VRHUNSKU SLAVU TVOJE AVANTURE.
Najpre se posvećeno moli Bogu da te prisvoji kao svog sopstvenog. Tek tada ćeš biti u stanju da svet prisvojiš kao svoj sopstveni. Što više sledimo unutrašnji život, sve će značajniji postajati spoljašnji život. Inače bi spoljašnja dostignuća bez svog jezgra, a to znači bez unutrašnjeg života, bila beznačajna. Ništa ne može da zadovolji tebe, ili mene, ili bilo koga drugog na zemlji, osim unutrašnjeg života. Unutrašnji život je život duše, gde stvarnost i božanstvenost stalno rastu. Stoga, molim vas, sledite unutrašnji život i on će vas voditi, inspirisati i naučiti kako da budete božanski i vrhunski uspešni u vašem spoljašnjem životu.
SEĆANJE JE BOLNO KADA VIDIM DA JE UZALUD MOJ BOG POKUŠAVA DA ME PROMENI SEĆANJE JE DIVNO KADA SAM NAJZAD PREDAO SVOJU SIROTANSKU VOLJU BOŽJOJ SVEMOĆNOJ VOLJI.
Jesi li umoran od toga što si taj koji si? Onda pruži Bogu, po prvi put, šansu da se pobrine o tebi. Bog se lako može pobrinuti o tebi, i on će to nesumnjivo i učinit. samo mu daj priliku. Da bi shvatio da ti samo Božja volja može dati sreću, samo vidi šta se dešava kad ispuniš svoju sopstvenu volju. To je sama frustracija. Kada ispunjavaš Božju volju, stičeš jedino radost. Nakon što si to iskusio nekoliko puta, imaš dovoljno dokaza. Kada si ispunio svoje sopstvene želje ili postigao nešto na svoj sopstveni način, jesi li zaista bio zadovoljan? Odgovor će smesta biti, ne. A, Božji način će ti nesumnjivo dati zadovoljstvo.
NEMA RAZLIKE, NIKAKVE, IZMEĐU BOŽANSKOG HEROJA I ONOG KOJI VRHUNSKI DELA.
U svojim nemirnim časovima, on meditira na Boga bezuslovno. U svojim mirnim časovima, on meditira na sebe, budućeg boga. Ako je neko iskren i zaista teži, on se moli i meditira na božanski način, u skladu sa svojim sposobnostima. Radi ono što može i u isto vreme posmatra sve situacije, nesreće i sile oko sebe. On kaže: ja sam uradio svoj deo. Sada je Božja stvar da me On oslobodi od ovih ne božanskih sila ili neprijatnih iskustava. To je najbolji stav. Ako svakog dana tokom svoje meditacije možemo da uđemo duboko unutra, postaćemo posmatrač, svedok. A, ako u svojoj meditaciji ne možemo svakog dana da uđemo duboko unutra, sledeći najbolji stav je da postupimo kao heroj i ponudimo rezultate svojih dela Bogu. Rezultat može da uzme oblik poraza. A, ako možemo da rezultat rado ponudimo Bogu, mi postupamo kao božanski heroj.
TVOJ ŽIVOT TEŽNJE NESUMNJIVO ĆE BITI BLAGOSLOVLJEN OPIJENOŠĆU BOGOM. TO JE STVAR KRATKOG VREMENA!
Ako postaneš apsolutno iskren tragalac, onda ćeš neminovno, bez obzira gde si ili s kim si, osećati jedan unutrašnji vapaj. Ovaj unutrašnji vapaj može postati i postaće stalan ako tvoje srce nije ništa drugo do iskrenost i čistota. Kada svakodnevno radiš sa ljudima koji ne teže, možeš da održiš svoju visoku težnju na isti način na koji najbolji učenik u razredu uspeva da uči sa lošim učenicima. Najbolji učenik zna da ima cilj. On mora da nauči svoju lekciju temeljno, mora da zadovolji svog nastavnika, mora da se preplavi svetlošću znanja; dok loši učenici ili uopšte neće za to da znaju, ili za to nemare. Slično tome, dok radiš sa ljudima koji ne teže, moraš da svu svoju pažnju posvetiš svom unutrašnjem životu težnje. Moraš da osećaš da tvoj život težnje ima određeni cilj: spoznaju najvišeg apsoluta.
NE OČEKUJ! AKO ZAISTA ŽELIŠ DA BOG UVEK BUDE NA TVOJOJ STRANI,TADA SMESTA ODABERI DA SLUŽIŠ.
Ljudska priroda se ne menja i ne može se promeniti bez nesebičnog služenja. Nesebično služenje sadrži vrhovnu tajnu jedinstva sa Božjom voljom. Pre nego što nešto uradimo, moramo osetiti da Božanska sila deluje u nama i kroz nas. A onda, kad nešto uradimo i dobijemo rezultat bilo u obliku neuspeha, bilo u obliku uspeha, treba da osetimo da je to iskustvo koje Svevišnji želi da imamo, i treba da postanemo jedno sa tim iskustvom. Ako je to neuspeh, uzimamo ga kao iskustvo. Ako je uspeh, takođe ga uzimamo kao iskustvo. Uvek moramo biti jedno sa rezultatom i položiti ga pred stopala Svevišnjeg. Na ovaj način postižemo najbrži napredak.
POSTOJE DVE VRSTE ODGOVORNOSTI. JEDNA JE PRIPREMA A DRUGA JE SPOZNAJA. PRIPREMA JE TVOJA ODGOVORNOST SPOZNAJA JE BOŽJA ODGOVORNOST.
Svesno samoispitivanje najpovoljniji je početak ostvarenja Boga. Spoznaja Boga znači otkriće sebe u najvišem smislu te reči. Čovek svesno spoznaje svoje jedinstvo sa Bogom. Sve dok se tragalac zadržava u neznanju, on će osećati da je Bog neko drugi ko ima beskonačnu moć, dok je on, tragalac, najslabašnija osoba na zemlji. A, onog trenutka kada spozna Boga, on uviđa da su on i Bog apsolutno jedno i u unutrašnjem i u spoljašnjem životu. Spoznaja Boga znači čovekovo poistovećenje sa svojim apsolutnim najvišim jastvom. Kad neko može da se poistoveti sa svojim najvišim jastvom, i ostane u toj svesti zauvek, kada može da je otkrije i ispolji po sopstvenoj volji, to je spoznaja Boga.
AKO ZAISTA ŽELIŠ DA ZADOVOLJIŠ BOGA NA BOŽJI SOPSTVENI NAČIN, TAD NIKADA NESMEŠ DA IMAŠ ŠAPAT STRAHA UNUTAR DAHA SVOJE VERE.
U duhovnom životu ne bi trebalo da bude straha. Ako se moliš Bogu svemogućem, meditiraš na Boga svemogućeg, zašto bi se bojao bilo čega ili bilo koga? Dete oseća da njegova majka ima svu moć sveta. Kada se plaši bilo čega, ono trči svojoj majci, zato što je majka sva ljubav za njega. Ovde, takođe, ti si duhovno dete Boga, pa kad te napadne bilo kakav strah, bilo na fizičkom, mentalnom ili vitalnom planu, smesta pokušaj da trčiš prema svom slatkom Svevišnjem, koji je sav samilost, sav ljubav, sav blagoslov.
ČOVEK ČISTOTE NEMORA DA ZNA KAKO DA PRIĐE SVETU JER NJEGOV BOG SVEVIŠNJI PRILAZI SVETU U NJEMU I KROZ NJEGA.
Čistota je tragaočeva unutrašnja sunčeva svetlost za izlečenje njegovog spoljašnjeg života od bolesti podeljenosti. Ako smo zaista čisti, tada ne vidimo nečistotu u drugima. Ako nismo čisti, tada vidimo blato u svakome. Pravi duhovni ljudi nisu uopšte uznemireni nečistotom, zato što oni imaju ogromnu unutrašnju svetlost, i ta ih svetlost spašava. Dakle, ne traži nečistotu u drugima; misli jedino na svoju sopstvenu unutrašnju svetlost. Što više možeš da na površinu izneseš svoju unutrašnju svetlost, ili će nečistota koju vidiš biti prosvetljena, ili uopšte nećeš videti nečistotu.
Predanost ne počinje u bespomoćnosti, već u prihvatanju Božje svetlosti. Gledajmo na predanost kao na jedan mišić. Kad vežbamo, razvijamo mišiće. Ako vežbamo svakog dana, mišići nam postaju jaki, jači, najjači. Predanost se takođe razvija redovnim vežbanjem. Svoju predanost možemo da razvijamo svakog dana. Bogu se ne možemo predati u jednom danu. To je nemoguće. Niko na zemlji to još nije učinio. To nije tvoja greška, nije moja greška, nije ničija greška. Da bismo postigli potpunu predanost, moramo da neprekidno uvežbavamo tu duhovnu osobinu.
ONO ŠTO VAM TREBA SVAKOG DANA RANO IZJUTRA JESTE NEKOLIKO TIHIH SAMODAJUĆIH TRENUTAKA SA BOGOM.
Bog nije nešto što se dobija spolja. Bog je nešto što se može otkriti iznutra. Šta podrazumevamo pod duhovnim životom? Podrazumevamo život inspiracije, težnje i unutrašnjeg jedinstva. Kad ste u stanju da meditirate nekoliko minuta, um tad ne podleže sumnji, nečistim mislima i nezdravim idejama. Ako stvarno i potpuno prihvatite duhovni život, videćete da se, dok trepnete okom, skoro sve vaše teškoće ne samo smanjuju, nego potpuno nestaju. To se događa zato što vaš duhovni život sadrži ogromnu snagu koju u spoljašnjem životu ne posedujete. Kada ta ogromna snaga izbije na površinu, automatski dovodi spoljašnji život da se preda unutrašnjem životu. Kad se predaje, on se ne predaje prinudno, već iz spontanog unutrašnjeg osećanja. Spoljašnji život se predaje sa radošću, jer oseća da u samoj predaji dobija punu moć i svo blaženstvo unutrašnjeg života.
ONO ČEGA SE MOĆNO DRŽIŠ U SVOM SVETU MISLI NAČINIĆE TE ILI ULIČNIM PROSJAKOM ILI VELIKIM KRALJEM.
Prvo postani prosvetljeni pojedinac. Onda možeš postati tvorac ispunjenog sveta. Spoljašnji svet može biti ispunjen jedino kroz unutrašnji svet. Što iznutra posejemo, to ćemo spolja požnjeti. Ako rano ujutru Bogu ponudim jednu božansku misao, jednu duhovnu misao, videću da ću tokom dana ubirati plodove te božanske misli. Ako se molim ili meditiram na božansku ljubav, radost ili mir, tokom dana uživaću u plodovima moje molitve ili meditacije u obliku ljubavi, radosti, mira ili bilo čega drugog za čim vapim. Unutrašnji svet može i mora uticati na spoljašnji svet, radi poboljšanja.
UKOLIKO BOGA NE STAVIŠ NA PRVO MESTO U SVEMU ŠTO ČINIŠ I ŠTO KAŽEŠ, TVOJ ĆE ŽIVOT TEŽNJE IZBLEDETI DO NIŠTAVILA
Ako slediš duhovni život, onda je u svakom trenutku Bog na prvom mestu u tvom životu. Za običnu osobu, Bog ne dolazi na prvo mesto. Napredak, moć, značaj, slava i razne druge stvari dolaze prve. Međutim, duhovna osoba kaže: "Bog mora da bude prvi, unutrašnji život mora da bude prvi". Što posejemo, to ćemo i požnjeti. Mi posadimo seme i ono počinje da klija. Potom izrasta u ogromno drvo. Stoga naš unutrašnji život mora biti na prvom mestu, jer je sve u našem spoljašnjem životu, bilo da je duhovno ili ne, rezultat i otelovljenje našeg unutrašnjeg života. Duhovna osoba oseća da je unutrašnji život od ogromne važnosti i da mora biti na prvom mestu. Obična osoba oseća: ne, duhovni život je nejasan i beznačajan. Hajde da uživamo u životu. Hajde da posedujemo i da budemo posedovani. Hajde da uživamo u svetu i da ceo svet uživa u nama. Ne postoji most koji spaja duhovni i obični život. Međutim, duhovna osoba iskreno vapi: hajde da ostvarim istinu na njen sopstveni način, a onda tu istinu unesem u moj spoljašnji život. Istina je unutra, ali ona takođe treba da se oseti i da se izrazi spolja.
TI SAMO PLOVI NA SVOM BRODU TEŽNJE. BOG ĆE RAZGLASITI VRHUNSKU SLAVU TVOJE AVANTURE.
Najpre se posvećeno moli Bogu da te prisvoji kao svog sopstvenog. Tek tada ćeš biti u stanju da svet prisvojiš kao svoj sopstveni. Što više sledimo unutrašnji život, sve će značajniji postajati spoljašnji život. Inače bi spoljašnja dostignuća bez svog jezgra, a to znači bez unutrašnjeg života, bila beznačajna. Ništa ne može da zadovolji tebe, ili mene, ili bilo koga drugog na zemlji, osim unutrašnjeg života. Unutrašnji život je život duše, gde stvarnost i božanstvenost stalno rastu. Stoga, molim vas, sledite unutrašnji život i on će vas voditi, inspirisati i naučiti kako da budete božanski i vrhunski uspešni u vašem spoljašnjem životu.
SEĆANJE JE BOLNO KADA VIDIM DA JE UZALUD MOJ BOG POKUŠAVA DA ME PROMENI SEĆANJE JE DIVNO KADA SAM NAJZAD PREDAO SVOJU SIROTANSKU VOLJU BOŽJOJ SVEMOĆNOJ VOLJI.
Jesi li umoran od toga što si taj koji si? Onda pruži Bogu, po prvi put, šansu da se pobrine o tebi. Bog se lako može pobrinuti o tebi, i on će to nesumnjivo i učinit. samo mu daj priliku. Da bi shvatio da ti samo Božja volja može dati sreću, samo vidi šta se dešava kad ispuniš svoju sopstvenu volju. To je sama frustracija. Kada ispunjavaš Božju volju, stičeš jedino radost. Nakon što si to iskusio nekoliko puta, imaš dovoljno dokaza. Kada si ispunio svoje sopstvene želje ili postigao nešto na svoj sopstveni način, jesi li zaista bio zadovoljan? Odgovor će smesta biti, ne. A, Božji način će ti nesumnjivo dati zadovoljstvo.
NEMA RAZLIKE, NIKAKVE, IZMEĐU BOŽANSKOG HEROJA I ONOG KOJI VRHUNSKI DELA.
U svojim nemirnim časovima, on meditira na Boga bezuslovno. U svojim mirnim časovima, on meditira na sebe, budućeg boga. Ako je neko iskren i zaista teži, on se moli i meditira na božanski način, u skladu sa svojim sposobnostima. Radi ono što može i u isto vreme posmatra sve situacije, nesreće i sile oko sebe. On kaže: ja sam uradio svoj deo. Sada je Božja stvar da me On oslobodi od ovih ne božanskih sila ili neprijatnih iskustava. To je najbolji stav. Ako svakog dana tokom svoje meditacije možemo da uđemo duboko unutra, postaćemo posmatrač, svedok. A, ako u svojoj meditaciji ne možemo svakog dana da uđemo duboko unutra, sledeći najbolji stav je da postupimo kao heroj i ponudimo rezultate svojih dela Bogu. Rezultat može da uzme oblik poraza. A, ako možemo da rezultat rado ponudimo Bogu, mi postupamo kao božanski heroj.
TVOJ ŽIVOT TEŽNJE NESUMNJIVO ĆE BITI BLAGOSLOVLJEN OPIJENOŠĆU BOGOM. TO JE STVAR KRATKOG VREMENA!
Ako postaneš apsolutno iskren tragalac, onda ćeš neminovno, bez obzira gde si ili s kim si, osećati jedan unutrašnji vapaj. Ovaj unutrašnji vapaj može postati i postaće stalan ako tvoje srce nije ništa drugo do iskrenost i čistota. Kada svakodnevno radiš sa ljudima koji ne teže, možeš da održiš svoju visoku težnju na isti način na koji najbolji učenik u razredu uspeva da uči sa lošim učenicima. Najbolji učenik zna da ima cilj. On mora da nauči svoju lekciju temeljno, mora da zadovolji svog nastavnika, mora da se preplavi svetlošću znanja; dok loši učenici ili uopšte neće za to da znaju, ili za to nemare. Slično tome, dok radiš sa ljudima koji ne teže, moraš da svu svoju pažnju posvetiš svom unutrašnjem životu težnje. Moraš da osećaš da tvoj život težnje ima određeni cilj: spoznaju najvišeg apsoluta.
NE OČEKUJ! AKO ZAISTA ŽELIŠ DA BOG UVEK BUDE NA TVOJOJ STRANI,TADA SMESTA ODABERI DA SLUŽIŠ.
Ljudska priroda se ne menja i ne može se promeniti bez nesebičnog služenja. Nesebično služenje sadrži vrhovnu tajnu jedinstva sa Božjom voljom. Pre nego što nešto uradimo, moramo osetiti da Božanska sila deluje u nama i kroz nas. A onda, kad nešto uradimo i dobijemo rezultat bilo u obliku neuspeha, bilo u obliku uspeha, treba da osetimo da je to iskustvo koje Svevišnji želi da imamo, i treba da postanemo jedno sa tim iskustvom. Ako je to neuspeh, uzimamo ga kao iskustvo. Ako je uspeh, takođe ga uzimamo kao iskustvo. Uvek moramo biti jedno sa rezultatom i položiti ga pred stopala Svevišnjeg. Na ovaj način postižemo najbrži napredak.
POSTOJE DVE VRSTE ODGOVORNOSTI. JEDNA JE PRIPREMA A DRUGA JE SPOZNAJA. PRIPREMA JE TVOJA ODGOVORNOST SPOZNAJA JE BOŽJA ODGOVORNOST.
Svesno samoispitivanje najpovoljniji je početak ostvarenja Boga. Spoznaja Boga znači otkriće sebe u najvišem smislu te reči. Čovek svesno spoznaje svoje jedinstvo sa Bogom. Sve dok se tragalac zadržava u neznanju, on će osećati da je Bog neko drugi ko ima beskonačnu moć, dok je on, tragalac, najslabašnija osoba na zemlji. A, onog trenutka kada spozna Boga, on uviđa da su on i Bog apsolutno jedno i u unutrašnjem i u spoljašnjem životu. Spoznaja Boga znači čovekovo poistovećenje sa svojim apsolutnim najvišim jastvom. Kad neko može da se poistoveti sa svojim najvišim jastvom, i ostane u toj svesti zauvek, kada može da je otkrije i ispolji po sopstvenoj volji, to je spoznaja Boga.
AKO ZAISTA ŽELIŠ DA ZADOVOLJIŠ BOGA NA BOŽJI SOPSTVENI NAČIN, TAD NIKADA NESMEŠ DA IMAŠ ŠAPAT STRAHA UNUTAR DAHA SVOJE VERE.
U duhovnom životu ne bi trebalo da bude straha. Ako se moliš Bogu svemogućem, meditiraš na Boga svemogućeg, zašto bi se bojao bilo čega ili bilo koga? Dete oseća da njegova majka ima svu moć sveta. Kada se plaši bilo čega, ono trči svojoj majci, zato što je majka sva ljubav za njega. Ovde, takođe, ti si duhovno dete Boga, pa kad te napadne bilo kakav strah, bilo na fizičkom, mentalnom ili vitalnom planu, smesta pokušaj da trčiš prema svom slatkom Svevišnjem, koji je sav samilost, sav ljubav, sav blagoslov.
ČOVEK ČISTOTE NEMORA DA ZNA KAKO DA PRIĐE SVETU JER NJEGOV BOG SVEVIŠNJI PRILAZI SVETU U NJEMU I KROZ NJEGA.
Čistota je tragaočeva unutrašnja sunčeva svetlost za izlečenje njegovog spoljašnjeg života od bolesti podeljenosti. Ako smo zaista čisti, tada ne vidimo nečistotu u drugima. Ako nismo čisti, tada vidimo blato u svakome. Pravi duhovni ljudi nisu uopšte uznemireni nečistotom, zato što oni imaju ogromnu unutrašnju svetlost, i ta ih svetlost spašava. Dakle, ne traži nečistotu u drugima; misli jedino na svoju sopstvenu unutrašnju svetlost. Što više možeš da na površinu izneseš svoju unutrašnju svetlost, ili će nečistota koju vidiš biti prosvetljena, ili uopšte nećeš videti nečistotu.
Нема коментара:
Постави коментар