Joy Division. Bend za kog je malo njih čulo i o kome može toliko toga da se kaže. Pre svega, to je bio post-pank bend, oformljen u Engleskoj, tačnije u Mančesteru, davne 1977. godine, nakon ekspanzije pank muzike u Velikoj Britaniji. Njihov zvuk nije izražavao bes i energiju, već melanholično raspoloženje i time je postao osnova alternativnoj muzici koja se razvijala 1980-ih.
Bend je nastao nedugo posle poznatih grupa "Sex Pistols" i "Buzzcocks" i činili su ga pevač Ijan Kertis (Ian Curtis), gitarista Bernard Albreht (Bernard Albrecht), basista Piter Huk (Peter Hook) i bubnjar Stiven Moris (Stephen Morris). Bend se u početku zvaoVaršava (Warsaw) prema istoimenoj pesmi Dejvida Bouvija, a kasnije je preimenovan u Joy Division (Odeljenje za zabavu), što je žargon za grupu žena koje su u koncentracionim logorima u nacističkoj Nemačkoj bile prisiljavane da seksusalno zadovoljavaju naciste, uzet iz pripovetke "Kuća lutaka", poljskog pisca Jehel Denura.
Zbog ovakvog naziva, mnogi su smatrali da su i članovi benda neo-nacisti, ali je bubnjar Moris na kraju izjavio da su odabrali to ime kako bi sačuvali od zaborava žrtvovanja svojih baka i deka tokom Drugog svetskog rata .
Njihov zvuk je veoma poseban. On Vas uvlači u svoj svet i stvara posebnu atmosferu tokom slušanja. Glas Ijana Kertisa pomalo podseća na Džim Morisona iz Dorsa (The Doors), koji je ujedno bio i njegov omiljeni bend. U svoju muziku uneli su i zvuk sintisajzera, što ih je još više razlikovalo od ostalih bendova u to vreme.
Joy Division. Bend za kog je malo njih čulo i o kome može toliko toga da se kaže. Pre svega, to je bio post-pank bend, oformljen u Engleskoj, tačnije u Mančesteru, davne 1977. godine, nakon ekspanzije pank muzike u Velikoj Britaniji. Njihov zvuk nije izražavao bes i energiju, već melanholično raspoloženje i time je postao osnova alternativnoj muzici koja se razvijala 1980-ih.
Bend je nastao nedugo posle poznatih grupa "Sex Pistols" i "Buzzcocks" i činili su ga pevač Ijan Kertis (Ian Curtis), gitarista Bernard Albreht (Bernard Albrecht), basista Piter Huk (Peter Hook) i bubnjar Stiven Moris (Stephen Morris). Bend se u početku zvaoVaršava (Warsaw) prema istoimenoj pesmi Dejvida Bouvija, a kasnije je preimenovan u Joy Division (Odeljenje za zabavu), što je žargon za grupu žena koje su u koncentracionim logorima u nacističkoj Nemačkoj bile prisiljavane da seksusalno zadovoljavaju naciste, uzet iz pripovetke "Kuća lutaka", poljskog pisca Jehel Denura.
Zbog ovakvog naziva, mnogi su smatrali da su i članovi benda neo-nacisti, ali je bubnjar Moris na kraju izjavio da su odabrali to ime kako bi sačuvali od zaborava žrtvovanja svojih baka i deka tokom Drugog svetskog rata .
Njihov zvuk je veoma poseban. On Vas uvlači u svoj svet i stvara posebnu atmosferu tokom slušanja. Glas Ijana Kertisa pomalo podseća na Džim Morisona iz Dorsa (The Doors), koji je ujedno bio i njegov omiljeni bend. U svoju muziku uneli su i zvuk sintisajzera, što ih je još više razlikovalo od ostalih bendova u to vreme.
Njihova popularnost se sve više širila i zahvatala je sve veći deo Velike Britanije. Održali su mnogo televizijskih nastupa i koncerata i stekli mnoštvo poklonika.U isto vreme kad su zadobili najveću pažnju publike i kad su stekli najveću popularnost, njihov pevač Ijan se razboleo. Dobio je epilepsiju i tokom nastupa je često imao i epileptične napade praćene gubitkom svesti, pa bi mu posle toga trebalo dosta vremena za oporavak i prema procenama doktora, nije smeo da nastavi sa radom u bendu. Publici bi ponekad bilo teško da razlikuje napade, od njegovog igranja i kretanja na bini tokom izvođenja.
Istovremeno je patio i od depresije. Nije mogao da se posveti svojoj ženi, detetu, ni bendu. Bio je u teškom duševnom stanju i sve je više i dublje tonuo i crpio sebe tokom nastupa, što je na kraju dovelo i do njegovog samoubistva (imao je samo 23. godine), kojim je bend prestao da postoji, 1980. godine. Nažalost, ovo se desilo kada su Joy Division imali najveću popularnost i kada je za njih trebalo da se čuje i van granica Engleske.
Pevač Ijan bio je tekstopisac koji je u svoje tekstove unosio popriličnu dozu melanholije, tuge, sete i nekog opšteg jada. Smatrao je da ljudima ne treba objašnjavati njegovo značenje i puštao je da ga svako doživi na svoj način. Posle njegovog ubistva, bilo je jasno da je pisao o sebi i da je tekst refleksija njegovih misli.
Bend je izdao dva albuma: "Unknown Pleasures" (1979) i "Closer" (1980), među kojima se može naći mnoštvo poznatih numera kao što su: "Love Will Tear Us Apart", "Shadowplay", "She's Lost Control", "Atmosphere", "Transmission" itd.
Nakon njegove smrti, ostatak Joy Division-a osniva novi bend pod nazivom "New Order", a jednu od njihovih najpoznatijih pesama "Blue Monday", posvećuje Ijanu Kertisu.
Mnogi dokumentarci i knjige su napisane o njima. Jedan od najpoznatijih jeste film "Control" (2007, režija: Anton Corbijn), koji je osvojio mnogo nagrada i preporučujem svim ljubiteljima ovog benda da ga pogledaju jer prilično verodostojno prikazuje težak život Ijana i njegove žene Debore (fim je rađen prema njenim rukopisima koje je napisala nakon njegove smrti).
Iako je Joy Division bio bend kratkog veka, oni su uspeli da utiču na pojavu novih žanrova, kao što su gotik, indi i alternativni rok. Svojom nekonvecionalnom i neobičnom, ali kvalitetnom muzikom uspeli su da zasluže kultni status u muzičkoj industriji i da posluže kao inspiracija za nastanak mnogih poznatih bendova kao što su U2, The Cure, Interpol, Bloc Party i Editors. Joy Division je bio skroman bend, a njihova muzika bez ikakvih nepravilnosti i nedostataka. Jednostavno mračno savršenstvo.
Ujedinjeno Kraljevstvo
| Joy Division | |
|---|---|
 |
|
|
|
|
| Prebivalište | Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Žanr(ovi) | Post-punk |
| Djelatni period | 1977. – 1980. |
| Diskografska kuća | Factory Records |
| Članovi | Ian Curtis, vokal i frontmen Bernard Sumner (ranije Bernard Albrecht, a rođen kao Bernard Dicken) gitara Peter Hook bas Stephen Morris bubnjevi |
Životopis
Joy Division je utemeljen početkom 1977. godine, a nedugo nakon Sex Pistolsa iste godine i prvi puta su se pojavili pred publikom u Manchesteru. Gitarist Bernard Albrecht (rođen kao Bernard Dicken, 4. siječnja 1956.) i basist Peter Hook (rođen 13. veljače 1956.) su prvobitno bili utemeljili band Stiff Kittens, a nakon toga su u band uključili i vokala Iana Curtisa (rođenog 15. srpnja 1956.) i bubnjara Stevea Brotherdalea koji je sam sebe nazivao Warsaw po pjesmi Davida Bowiea. U svibnju 1977. uslijedio je prvi nastup i to u Manchester's Electric Circusu. Nakon što su snimili nekoliko demo snimaka band je u kolovozu 1977. napustio bubnjar Steve Brotherdale, a njegov nasljednik je bio Stephen Morris (rođen 28. listopada 1957.)Band je krajem 1977. promijenio ime u Joy Division koje je bilo inspirirano novelom poljskog Židova Yehiela De-Nura koji je pisao pod pseudonimom Ka-tzetnik 135633, sa temom Drugog svjetskog rata pod nazivom "Kuća lutaka" u kojoj je naziv Joy Division (Vesela divizija) bio korišten u slengu za grupu žena koje su u koncentracijskom logoru u nacističkoj Njemačkoj bile prisiljavane da se prostituiraju sa nacistima.
Nastupajući tijekom 1978., najčešće na sjeveru Engleske upoznali su nekoliko glazbeno utjecajnih osoba i to: Roba Grettona, manchesterskog DJ-a koji je postao manager banda, Tonyja Wilsona, TV novinara i vlasnika glazbeno izdavačke kuće i Dereka Branwooda, jednog od rukovoditelja glazbeno izdavačke kuće RCA koji je prvi u svibnju 1978. načinio tonski zapis koji je bio osnova kasnijeg prvog samostalnog albuma Joy Divisiona. Nekoliko pjesama sa te snimke odisalo je punk energijom, a ostatak je iskazao ono što će biti zaštitni znaci Joy Divisiona u daljnjem periodu: emocionalni nemir i očaj Iana Curtisa, Hookov brundajući bas i nazupčani rifovi sa gitare Bernarda Albrechta.
Prva ploča koju je izdao Joy Division bio je extended play pod nazivom "An Ideal for Living" u lipnju 1978. pod imenom vlastite izdavačke kuće Enigma. Početkom 1979. glazbena javnost iskazala je priličan interes za novi zvuk koji je band izbacio na tržište pa se Joy Division sve češće pojavljuje u medijima. S producentom Martinom Hannettom band je započeo snimanje novog materijala pa je u srpnju 1979. izišao prvi album "Unknown Pleasures" koji je izazvao oduševljenje kritičara i publike, te se dugo zadržao na nezavisnim top-ljestvicama u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Nakon izdavanja albuma "Unknown Pleasures", u drugom dijelu 1979. Joy Division je krenuo na turneju na kojoj su, zbog svoje žestoke svirke i nekonvencionalne predstave tijekom koncerata, a i zbog glasina koje su kružile o bolesti Iana Curtisa, vrlo brzo stjecali nove poklonike. Ian Curtis je inače patio od epilepsije i depresije i bio je sklon teškim duševnim stanjima i lomovima, pa je uskoro, u nekim trenucima, na sceni bilo teško razlikovati njegovo koncertno izvođenje i napadaje bolesti. Nakon kratkog odmora krajem 1979. Joy Division je početkom 1980. nastavio svoju europsku turneju na kojoj su mnogi koncerti bili otkazani zbog zdravstvenog stanja Iana Curtisa .
U travnju 1980. band je započeo snimanje svog novog albuma koji je izišao na tržište ubrzo, u travnju 1980. pod nazivom "Closer". Singl s albuma bio je odlično primljen, no i dalje se nije mogao pomaknuti izvan neovisnih top-lista. Tijekom svibnja 1980. bandu je ugovorena turneja po SAD-u. Prije turneje imali su dva tjedna odmora, a dva dana prije predviđenog leta Ian Curtis je izvršio samoubojstvo vješanjem u svome stanu. Smrću Iana Curtisa Joy Division je prestao postojati. Tragična je činjenica da se to dogodilo u trenutku kada se band svojim albumom "Love Will Tear Us Apart" potpuno etablirao na glazbenoj sceni i krenuo prema komercijalizaciji svog stvaralaštva.
U siječnju 1981. članovi Joy Divisiona Peter Hook, Bernard Albrecht (od tada Bernard Sumner), te Stephen Morris osnivaju novi band pod imenom New Order koji je svojom glazbom izišao iz sjene Iana Curtisa te glazbu banda usmjerio na electronic dance glazbu.
Joy Division je za vrijeme svog kratkog postojanja izvršio veliki utjecaj na razvoj glazbe svog vremena i utjecao na mnoge glazbenike. Svojom originalnom i nekonvencionalnom glazbom i izvođenjem stekli su kultni status među obožavateljima glazbe širom svijeta.
Diskografija
- An Ideal for Living, 1978. Extended play
- Unknown Pleasures, 1979., album
- Closer, 1980., album
- Love Will Tear Us Apart (1980)
0 0
Нема коментара:
Постави коментар