acijent psihijatru ne ide radi zdravlja, jer ako
dolazi bas zato, onda je ucenik a ne pacijent. On dolazi samo da bi se
oslobodio bolesti; stav mu je potpuno negativan. Pacijent je dosao samo
da bi se prisilio da opet bude normalan, da opet bude ispravan zavrtanj u
masini ovog sveta. Postao je neprilagodjen - sad mu treba nesto malo
prilagodljivosti, a psihijatar mu samo pomaze pri svemu tome. Ali, kome
pacijent treba da se prilagodi? Ovom svetu, ovom drustvu, koje je u
potpunosti bolesno.
Ono sto vi zovete "normalnim" ljudskim bicem, nije nista drugo do normalna patologija, ili normalno ludilo, ili normalna abnormalnost. Covek koji je "normalan" takodje je lud, ali u okviru prihvacenih ogranicenja drustva i kulture u kojoj se nalazi. Ponekad neko i predje preko tih drustvenih okvira - i tad je bas lud. To je, nakon prelaska odredjenih granica, misljenje njegove okoline, i svi kazu da je malo "otkacio". Psihijatar je covek koji cuci na granici i koji samo pomaze bolesniku da se vrati nazad, u gomilu.
Cak i vasi Frojdovi, Jungovi, Adleri, krajnje su bolesni. Ne samo sitni psihijatri - i najveci medju njima imaju nesto patolosko u sebi.
Citava filozofija koju je Jung stvorio jednostavno je detinjasta, jer covek je stvorio tako nepregledne, maltene kosmicke sisteme - i svi su ti sistemi sada u rusevinama. Strah ga je: otici do Rima, to znaci otici na rusevine velikih sistema koji su stvoreni jednom u proslosti.
Gde li su skole Aristotela, Platona i Sokrata? Sve su sravnjene u saku vruceg pepela. Na koncu se ispostavi da su sve misli potpuno beskorisne, jer misao je ljudsko delo.
Jung je shvatio da ce mu Rim pognuti glavu koju s ponosom uspravlja. U trenutku kada baci pogled na velike filozofske sisteme koji sad pocivaju u rusevinama, odjednom ga obuzima drhtavica i strah: "Sta li ce se dogoditi sa mojim sistemom? Sta ce onda samnom biti?" Zadrhtao bi i odustao, i u svojim memoarima je napisao: "Na kraju sam odbacio citavu zamisao: ne idem u Rim".
A potpuno ista stvar desavala se i Frojdu. I on je pokusavao da dopre do Rima - izgleda da nije u pitanju puka slucajnost - no strah bi ga uvek savladao. Zasto? Frojd je ljut bas kao vi, i seksualan bas kao i svaki covek, uplasen od smrti, pa i neurotican po ponasanju kao vi, takodje: i gde je onda razlika? On moze da bude mnogo inteligentniji - mozda je i genije - i cak moze donekle i da pomogne, ali je slep kao i vi, sto se onog vrhovnog tice, sto se tice onog najdubljeg sloja bica.
Ne, psihijatrija ne moze da postane religija. Dobra bolnica jos i moze da bude, ali ne i hram - to je sasvim iskljuceno. Psihijatar moze da bude nuzan, zato sto su ljudi bolesni i neprilagodjeni, ali on nije Majstor, niti je pacijent ucenik. I ako dodjete do Ucitelja kao pacijent, tada cete propustiti mnogo toga, jer Majstor zaista nije psihijatar. Ja s psihijatrom nemam ama bas nikakve veze.
Do bozanskog dolazite samo preko "ne-misli". Pomocu misli ne mozemo ostvariti spoznaju onog sto je vecno i bezvremeno, jer misao je iz vremena i u vremenu. Ona ne moze da bude beskrajna; ne moze biti vecna. Nijedna filozofija, nijedan misaoni sistem nema nikakve veze sa bezvremenoscu.
~Nebesko seme~ Osho Rajneesh
_________________Glupa osoba treba da bude zla, jer misli da je to jedini nacin na koji moze da pobedi. Inteligentna osoba nema zelju da pobedi, inteligentna osoba je vec pobedonosna u svojoj inteligenciji. Inteligentna osoba je vec superiorna u svojoj inteligenciji, ne mora da se takmici radi toga. Glupa osoba mora neprestano da se takmici. I posto je glupa, ne moze da se osloni na svoju inteligenciju, mora da se osloni na nesto drugo: postaje zla, lukava, varljiva, licemerna.
Za mene glupost je jedini greh, i sve drugo je nusprodukt toga. A inteligencija je jedina vrlina; sve drugo sto smo znali kao vrlinu sledi je kao senka.
~Knjiga mudrosti~ Osho Rajneesh
Ono sto vi zovete "normalnim" ljudskim bicem, nije nista drugo do normalna patologija, ili normalno ludilo, ili normalna abnormalnost. Covek koji je "normalan" takodje je lud, ali u okviru prihvacenih ogranicenja drustva i kulture u kojoj se nalazi. Ponekad neko i predje preko tih drustvenih okvira - i tad je bas lud. To je, nakon prelaska odredjenih granica, misljenje njegove okoline, i svi kazu da je malo "otkacio". Psihijatar je covek koji cuci na granici i koji samo pomaze bolesniku da se vrati nazad, u gomilu.
Cak i vasi Frojdovi, Jungovi, Adleri, krajnje su bolesni. Ne samo sitni psihijatri - i najveci medju njima imaju nesto patolosko u sebi.
Citava filozofija koju je Jung stvorio jednostavno je detinjasta, jer covek je stvorio tako nepregledne, maltene kosmicke sisteme - i svi su ti sistemi sada u rusevinama. Strah ga je: otici do Rima, to znaci otici na rusevine velikih sistema koji su stvoreni jednom u proslosti.
Gde li su skole Aristotela, Platona i Sokrata? Sve su sravnjene u saku vruceg pepela. Na koncu se ispostavi da su sve misli potpuno beskorisne, jer misao je ljudsko delo.
Jung je shvatio da ce mu Rim pognuti glavu koju s ponosom uspravlja. U trenutku kada baci pogled na velike filozofske sisteme koji sad pocivaju u rusevinama, odjednom ga obuzima drhtavica i strah: "Sta li ce se dogoditi sa mojim sistemom? Sta ce onda samnom biti?" Zadrhtao bi i odustao, i u svojim memoarima je napisao: "Na kraju sam odbacio citavu zamisao: ne idem u Rim".
A potpuno ista stvar desavala se i Frojdu. I on je pokusavao da dopre do Rima - izgleda da nije u pitanju puka slucajnost - no strah bi ga uvek savladao. Zasto? Frojd je ljut bas kao vi, i seksualan bas kao i svaki covek, uplasen od smrti, pa i neurotican po ponasanju kao vi, takodje: i gde je onda razlika? On moze da bude mnogo inteligentniji - mozda je i genije - i cak moze donekle i da pomogne, ali je slep kao i vi, sto se onog vrhovnog tice, sto se tice onog najdubljeg sloja bica.
Ne, psihijatrija ne moze da postane religija. Dobra bolnica jos i moze da bude, ali ne i hram - to je sasvim iskljuceno. Psihijatar moze da bude nuzan, zato sto su ljudi bolesni i neprilagodjeni, ali on nije Majstor, niti je pacijent ucenik. I ako dodjete do Ucitelja kao pacijent, tada cete propustiti mnogo toga, jer Majstor zaista nije psihijatar. Ja s psihijatrom nemam ama bas nikakve veze.
Do bozanskog dolazite samo preko "ne-misli". Pomocu misli ne mozemo ostvariti spoznaju onog sto je vecno i bezvremeno, jer misao je iz vremena i u vremenu. Ona ne moze da bude beskrajna; ne moze biti vecna. Nijedna filozofija, nijedan misaoni sistem nema nikakve veze sa bezvremenoscu.
~Nebesko seme~ Osho Rajneesh
_________________Glupa osoba treba da bude zla, jer misli da je to jedini nacin na koji moze da pobedi. Inteligentna osoba nema zelju da pobedi, inteligentna osoba je vec pobedonosna u svojoj inteligenciji. Inteligentna osoba je vec superiorna u svojoj inteligenciji, ne mora da se takmici radi toga. Glupa osoba mora neprestano da se takmici. I posto je glupa, ne moze da se osloni na svoju inteligenciju, mora da se osloni na nesto drugo: postaje zla, lukava, varljiva, licemerna.
Za mene glupost je jedini greh, i sve drugo je nusprodukt toga. A inteligencija je jedina vrlina; sve drugo sto smo znali kao vrlinu sledi je kao senka.
~Knjiga mudrosti~ Osho Rajneesh
Нема коментара:
Постави коментар